Ovaj je naslov u potpunosti istinit…nadovezat ću se na prijašnji post….kome danas možeš vjerovati??? Jedino svojim roditeljima, nikome više…oni nam koliko god mogu pomažu, hrabre nas, upozoravaju nas na sve opasnosti koje donosi život…upravo njihove riječi ostaju tu sa nama, do kraja našega života…kad nam je teško, koga se sjetimo??? Možda prijatelja??? (možeš misliti, kad je zabava oni su tu, no kad zagusti…nikoga nema) Ne, nego roditelja i njihove ispravne, odlučne riječi ili odluke…oni će nas uputiti na pravi put, nitko drugi…možda nam se sada ovo čini smiješno, no daljnjim tokom života uvidjet ćemo tko je prava osoba koja nam želi najveće dobro ovoga svijeta!!!!veliki pozdrav ;))
SVE TEČE I PROLAZI, SAMO RODITELJSKA RIJEČ OSTAJE VJEČNO...
| četvrtak, 30.08.2007. u 21:13 | ][ 12 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
ONO ŠTO TE NE UBIJE UČINI TE JAČIM!!!!!
Koliko želimo znati o ljubavnoj prošlosti osobe u koju smo zaljubljeni? Je li to uopće bitno? Možda i jest, ako se sjena bivše ljubavi poput prijetnje nadvije nad sadašnjost, a onda…sve se promijeni, stvari se počinju drugačije gledati, više nismo toliko sigurni jedno u drugo, pokrenu se sumnje…osoba iz prošlosti uživa u tome! Htjeli mi to ili ne, bivše ljubavi zauvijek će ostati dijelom nas. Prošlost se ne može izbrisati, a svako iskustvo koje doživimo, bilo ono dobro ili loše oblikuje nas kao osobe, i možda neposredno utječe na našu budućnost. A trebaš li svom dečku/curi ispričati sve o bivšoj ljubavi? U jedno slučaju svakako…
No, u cijelo toj priči pojavljuje se i ljubomora, ali to je znak da volimo, da nam je stalo do osobe s kojom smo. Nemojte dopustiti da vašu ljubav uništi zelenooko čudovište! ;) vjerujte u sebe i svoga dečka/curu., a ako i to ne možete, najbolje je da iskreno porazgovarate, te zatražite neke dogovore. Zapamtite da prava ljubav ne ponižava, ona je odnos između dviju jednakovrijednih osoba koje se međusobno uvažavaju i poštuju i nije samo davanje, već i primanje! Nikad nemojte dopustiti da vam dečko/cura oduzme vaše „ja“. Time vaša ljubav neće postati jača, veća, neće mnogo dobiti, no zato vi možete mnogo izgubiti. I zato uvijek i pod svaku cijenu respect yourself! No kad dođe prekid…morate znati da je svaki bola, pa čak i ako je ljubav kratko trajala, jedino što tada možete učiniti jest da skupite snage i okrenete novu stranicu jer kraj poglavlja ne znači i kraj knjige! I još jedna stvar, može li mi netko reći što znači ponašati se tipično muški ili tipično ženski? Jesu li cure nježne, uredne, romantične, a dečki grubi, neuredni i misle samo na seks? Ili je to možda pojednostavnjeno gledanje? Jer svatko je od nas jedinka za sebe, s vlastitim osjećajima, potrebama, željama, manama i vrlinama…nitko ne može poreći da postoje razlike između cura i dečki. O onim tjelesnim ne moramo raspravljati, no na društvene razlike možemo utjecati. Moraju li dečki doista potiskivati svoje osjećaje jer „pravi muškarci nikad ne plaču“? moraju li cure još odmalena glačati, prati, pospremati, kuhati jer su to „ženski poslovi“? NE MORAJU!!! Svatko se od nas mora izboriti za pravo na svoj izbor, na vlastiti život, vlastitu sreću…neka ne odlučuju drugi umjesto nas! Pa evo…to bi bilo to od mene za danas…nadam se da ste zadovoljni ovim postom…ostavljam vam jedan veliki pozdrav, pusa J
P.S. „U svakom snu dođe vrijeme kada se treba suočiti s javom!“
„Ako te ne bude htjelo, ne šmrči bijelo, ako ti ne krene, ne bodi vene, daj, mučni malo tom glavom, probleme ne rješavaj travom!“
Jer život je lijep i zaslužuješ priliku da ga proživiš na najljepši mogući način, kao dostojno ljudsko biće! Izgubiti takvu priliku zbog nekoliko lažnih trenutaka, ne isplati se! Pametan će čovjek umjeti postaviti granice svojim postupcima! Svatko od nas krije u sebi vlastite potencijale, samo je pitanje kako će ih iskoristiti, i svatko je poseban, no to mora otkriti!!!
No, u cijelo toj priči pojavljuje se i ljubomora, ali to je znak da volimo, da nam je stalo do osobe s kojom smo. Nemojte dopustiti da vašu ljubav uništi zelenooko čudovište! ;) vjerujte u sebe i svoga dečka/curu., a ako i to ne možete, najbolje je da iskreno porazgovarate, te zatražite neke dogovore. Zapamtite da prava ljubav ne ponižava, ona je odnos između dviju jednakovrijednih osoba koje se međusobno uvažavaju i poštuju i nije samo davanje, već i primanje! Nikad nemojte dopustiti da vam dečko/cura oduzme vaše „ja“. Time vaša ljubav neće postati jača, veća, neće mnogo dobiti, no zato vi možete mnogo izgubiti. I zato uvijek i pod svaku cijenu respect yourself! No kad dođe prekid…morate znati da je svaki bola, pa čak i ako je ljubav kratko trajala, jedino što tada možete učiniti jest da skupite snage i okrenete novu stranicu jer kraj poglavlja ne znači i kraj knjige! I još jedna stvar, može li mi netko reći što znači ponašati se tipično muški ili tipično ženski? Jesu li cure nježne, uredne, romantične, a dečki grubi, neuredni i misle samo na seks? Ili je to možda pojednostavnjeno gledanje? Jer svatko je od nas jedinka za sebe, s vlastitim osjećajima, potrebama, željama, manama i vrlinama…nitko ne može poreći da postoje razlike između cura i dečki. O onim tjelesnim ne moramo raspravljati, no na društvene razlike možemo utjecati. Moraju li dečki doista potiskivati svoje osjećaje jer „pravi muškarci nikad ne plaču“? moraju li cure još odmalena glačati, prati, pospremati, kuhati jer su to „ženski poslovi“? NE MORAJU!!! Svatko se od nas mora izboriti za pravo na svoj izbor, na vlastiti život, vlastitu sreću…neka ne odlučuju drugi umjesto nas! Pa evo…to bi bilo to od mene za danas…nadam se da ste zadovoljni ovim postom…ostavljam vam jedan veliki pozdrav, pusa J
P.S. „U svakom snu dođe vrijeme kada se treba suočiti s javom!“
„Ako te ne bude htjelo, ne šmrči bijelo, ako ti ne krene, ne bodi vene, daj, mučni malo tom glavom, probleme ne rješavaj travom!“
Jer život je lijep i zaslužuješ priliku da ga proživiš na najljepši mogući način, kao dostojno ljudsko biće! Izgubiti takvu priliku zbog nekoliko lažnih trenutaka, ne isplati se! Pametan će čovjek umjeti postaviti granice svojim postupcima! Svatko od nas krije u sebi vlastite potencijale, samo je pitanje kako će ih iskoristiti, i svatko je poseban, no to mora otkriti!!!
| nedjelja, 29.07.2007. u 20:56 | ][ 13 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
PUTUJEM DALJINAMA,A ZAUSTAVLJAM SE U...
Putujem daljinama svojih misli, a zaustavljam se u ovoj lošoj stvarnosti….zamišljam život kao neku igru u kojoj lako dođem do cilja, u kojoj pobjeđuju samo najbolji..no, te moje misli poremeti ova surova stvarnost puna tuge, nesreće, žalosti…koliko sam često maštala o boljoj budućnosti??? Bezbroj…to maštanje mi uvijek prekine ta stvarnost, zašto da onda uopće putujem tim daljinama?kada se ovo upitam, pronađem samo jedan odgovor, a to je da barem u mašti i svojim mislima čovjek sebi stvori lijep i lagodan život, koji mu u stvarnosti nikada nije u potpunosti savršen…i tako…putujući tim svojim mislima došla sam do zaključka da je danas vrlo teško živjeti, planirati i stvarati, pred nama se nalaze ogromne odgovornosti, odricanja…i zato….živite svaki dan kao da vam je posljednji i ne dopustite nikome da vam prekine vaše misli i razmišljanja…
Na krilima mašte nitko i ništa me ne može zaustaviti!!!
Veliki pozdrav svima koji me čitaju, kiss
Na krilima mašte nitko i ništa me ne može zaustaviti!!!
Veliki pozdrav svima koji me čitaju, kiss
| srijeda, 27.06.2007. u 20:23 | ][ 27 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
BOLJE DA ME MRZE ZBOG ONOG ŠTO JESAM, NEGO DA ME VOLE ZBOG ONOG ŠTO NISAM...
Ej, ljudovi, evo vam nekoliko dobrih porukica…pozdrav 
Neki nas čovjek svojim vanjskim i unutarnjim osobinama privlači više od ostalih. Radujemo se njegovu dolasku, njegovoj blizini, druženju s njim. Volimo ga slušati i gledati. Ako se uvuče u naše misli i nastani tamo ne dajući nam mira, ako čeznemo za njim u trenucima kad na nije blizu, ako nam je njegov lik neprestano pred očima, kažemo da smo se zaljubili!
Neka sjećanja čuvamo kao najveću dragocjenost. Iz njih crpimo snagu kad nam je teško ili kad smo tužni. U uspomenama žive oni koje smo voljeli, s kojima smo se družili, pamtimo njihove riječi, postupke, navike, savjete…
-U životu se treba radovati i malim stvarima.
-Voljeni ljudi ne mogu biti siromašni.
-Nad stihovima sanjamo, prisjećamo se, dozivamo poznate i nepoznate slike…
-Ne razumije pjesma zapovijedi, slobodna je, svomu glasu slijed…
-Ako želimo upoznati rijeku, moramo joj koračati ususret, gledati joj u lice…
-Čovjek je što i svjetlo koje istom mora prelomljeno biti da pokaže sve svoje boje…
-Ljubav ne daje ništa osim sebe
-Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca
-Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život uspomene, učiteljica života i glasnica istine…
-I oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka…
-Čitav ljudski život nije ništa nego put k smrti…
-Jednom učinjeno zlo teško da se ikada dade posve ispraviti
-Nasilje je snaga koja sve razara, želiš li pogoditi krivca, ranit ćeš nevine!
-Više ne strahujem. Ja sam kao zemlja koja me rodila, vječan kao zemlja koja me pokrila!
-Čovjeku je danas suđeno da živi sam!
-Zar ima riječi, postoje li riječi na ovoj zemlji koje izrazit mogu patnje, boli, stradanja jadnih ljudi…drage nam domovine u zlu nevremenu? Nema, nema tih riječi. Ima samo odgovor kao beskrajna tišina!
-U sebi mi rastemo bez prekida-srce nam se razliva preko rubova i traži odvira…
-Katkad se čovjek iznenada preobrazi u dodvoricu, laskavca, ulizicu, gubeći svoje vlastiti dostojanstvo!!!
-Siliti čovjeka da učini nešto za što su njegove snage preslabe, isto je što i pomalo ubijati njegovu dušu i tijelo.
-Vrijeme i život nam donose i dobro i zlo, mudrost i ludost, u to smo se svi uvjerili…
-Ljudi, susreti s njima, kao i sredina u kojoj živimo djeluje na naše raspoloženje i osjećaje. Mogu u nama izazvati tugu, radost, očaj, ushićenje, potištenost…
-Ljubav i mržnja dva su suprotna osjećaja. No, može li se ljubav pretvoriti u mržnju, a mržnja u opraštanje? Događa li se to i u zaljubljenih osoba??? Da…
-Srce je pravedan sudac i ne zna za sitnice!
-Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna, svršena bića (nitko nije savršen, sve dok se ne zaljubiš u njega/nju), možemo biti slobodni, možemo naučiti letjeti…=)
-Umjetnik je čovjek koji u sebi čuva sposobnost da sanja i da svijet gleda očima djeteta.
-Pismo je ko leptir-dodirne nas krilom u lepetu tihom i već nestane…
-Prostor u kojem se dijeli radosti i bol, u kojem se dijeli nada i razočaranje, u kojem ljudi putuju zajedno i podupiru jedni druge jest prostor u koji Bog rado dolazi!
-Tko svoj vlastiti život i život svojih bližnjih smatra besmislenim, taj ne samo da je nesretan, već jedva da je sposoban za život…
-Prava vrijednost ljudskog bića u jednom je redu određena time koliko i u kojem smislu se oslobodio od svoga ja!
Neki nas čovjek svojim vanjskim i unutarnjim osobinama privlači više od ostalih. Radujemo se njegovu dolasku, njegovoj blizini, druženju s njim. Volimo ga slušati i gledati. Ako se uvuče u naše misli i nastani tamo ne dajući nam mira, ako čeznemo za njim u trenucima kad na nije blizu, ako nam je njegov lik neprestano pred očima, kažemo da smo se zaljubili!
Neka sjećanja čuvamo kao najveću dragocjenost. Iz njih crpimo snagu kad nam je teško ili kad smo tužni. U uspomenama žive oni koje smo voljeli, s kojima smo se družili, pamtimo njihove riječi, postupke, navike, savjete…
-U životu se treba radovati i malim stvarima.
-Voljeni ljudi ne mogu biti siromašni.
-Nad stihovima sanjamo, prisjećamo se, dozivamo poznate i nepoznate slike…
-Ne razumije pjesma zapovijedi, slobodna je, svomu glasu slijed…
-Ako želimo upoznati rijeku, moramo joj koračati ususret, gledati joj u lice…
-Čovjek je što i svjetlo koje istom mora prelomljeno biti da pokaže sve svoje boje…
-Ljubav ne daje ništa osim sebe
-Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca
-Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život uspomene, učiteljica života i glasnica istine…
-I oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka…
-Čitav ljudski život nije ništa nego put k smrti…
-Jednom učinjeno zlo teško da se ikada dade posve ispraviti
-Nasilje je snaga koja sve razara, želiš li pogoditi krivca, ranit ćeš nevine!
-Više ne strahujem. Ja sam kao zemlja koja me rodila, vječan kao zemlja koja me pokrila!
-Čovjeku je danas suđeno da živi sam!
-Zar ima riječi, postoje li riječi na ovoj zemlji koje izrazit mogu patnje, boli, stradanja jadnih ljudi…drage nam domovine u zlu nevremenu? Nema, nema tih riječi. Ima samo odgovor kao beskrajna tišina!
-U sebi mi rastemo bez prekida-srce nam se razliva preko rubova i traži odvira…
-Katkad se čovjek iznenada preobrazi u dodvoricu, laskavca, ulizicu, gubeći svoje vlastiti dostojanstvo!!!
-Siliti čovjeka da učini nešto za što su njegove snage preslabe, isto je što i pomalo ubijati njegovu dušu i tijelo.
-Vrijeme i život nam donose i dobro i zlo, mudrost i ludost, u to smo se svi uvjerili…
-Ljudi, susreti s njima, kao i sredina u kojoj živimo djeluje na naše raspoloženje i osjećaje. Mogu u nama izazvati tugu, radost, očaj, ushićenje, potištenost…
-Ljubav i mržnja dva su suprotna osjećaja. No, može li se ljubav pretvoriti u mržnju, a mržnja u opraštanje? Događa li se to i u zaljubljenih osoba??? Da…
-Srce je pravedan sudac i ne zna za sitnice!
-Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna, svršena bića (nitko nije savršen, sve dok se ne zaljubiš u njega/nju), možemo biti slobodni, možemo naučiti letjeti…=)
-Umjetnik je čovjek koji u sebi čuva sposobnost da sanja i da svijet gleda očima djeteta.
-Pismo je ko leptir-dodirne nas krilom u lepetu tihom i već nestane…
-Prostor u kojem se dijeli radosti i bol, u kojem se dijeli nada i razočaranje, u kojem ljudi putuju zajedno i podupiru jedni druge jest prostor u koji Bog rado dolazi!
-Tko svoj vlastiti život i život svojih bližnjih smatra besmislenim, taj ne samo da je nesretan, već jedva da je sposoban za život…
-Prava vrijednost ljudskog bića u jednom je redu određena time koliko i u kojem smislu se oslobodio od svoga ja!
| srijeda, 06.06.2007. u 21:23 | ][ 46 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
Velika ljubav može oprostiti veliki grijeh, ako želimo istinski oprostiti, moramo istinski ljubiti….
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
Tražite neki cilj u svom životu???
U svijetu nedostaje 3 000 000 liječnika, budite liječnici…
Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati, budite nastavnici…
Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno, nastojte da urodi budu takvi da mogu sve nasititi…
Sva braća vas trebaju, nije važno na kojem području, budite netko tko će nešto učiniti!!!!!
Nađi vremena za razmišljanje-to je izvor snage.
Nađi vremena za molitvu-to je najveća snaga na zemlji.
Nađi vremena za smijeh-to je melodija duše.
Nađi vremena za igru-to je tajna vječne mladosti.
Nađi vremena za ljubav-to je darovana Božja povlastica.
Nađi vremena za prijateljstvo-to je put za sreću.
Nađi vremena za rad-to je cijena uspjeha.
Nađi vremena za milosrđe-to je ključ za nebo!!!!!!
veliki pozdrav & kiss
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
Tražite neki cilj u svom životu???
U svijetu nedostaje 3 000 000 liječnika, budite liječnici…
Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati, budite nastavnici…
Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno, nastojte da urodi budu takvi da mogu sve nasititi…
Sva braća vas trebaju, nije važno na kojem području, budite netko tko će nešto učiniti!!!!!
Nađi vremena za razmišljanje-to je izvor snage.
Nađi vremena za molitvu-to je najveća snaga na zemlji.
Nađi vremena za smijeh-to je melodija duše.
Nađi vremena za igru-to je tajna vječne mladosti.
Nađi vremena za ljubav-to je darovana Božja povlastica.
Nađi vremena za prijateljstvo-to je put za sreću.
Nađi vremena za rad-to je cijena uspjeha.
Nađi vremena za milosrđe-to je ključ za nebo!!!!!!
veliki pozdrav & kiss
| nedjelja, 03.06.2007. u 19:37 | ][ 8 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
ŽIVOT JE...
Evo i mene...nije me bilo neko vrijeme, al eto, vratila se...ovo sam pronašla na netu...
život je prilika, iskusi je.
život je ljepota, divi joj se.
život je san, učini ga stvarnim.
život je izazov, suoči se s njim.
život je zadatak, izvršavaj ga.
život je igra, igraj je.
život je dragocjen, njeguj ga.
život je bogatstvo, čuvaj ga.
život je ljubav, uživaj je.
život je tajna, pronikni je.
život je obećanje, ispuni ga.
život je tuga, nadiđi je.
život je himna, pjevaj je.
život je borba, prihvati je.
život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
život je avantura, usudi se.
život je sreća, zasluži je.
život je život, brani ga!!!
jučer je prošlo, a sutra treba doći...danas gledam svijet koji umire...treba mu pomoći da živi...
Vi, veliki, poprimite oči djeteta da biste život promatrali drugačije. Poprimite dječji san o izgubljenom raju. Poprimite dječji smijeh i dječju radost zbog malih stvari. Poprimite dječje srce da biste vjerovali u ljudsku ljubav!!!
život je prilika, iskusi je.
život je ljepota, divi joj se.
život je san, učini ga stvarnim.
život je izazov, suoči se s njim.
život je zadatak, izvršavaj ga.
život je igra, igraj je.
život je dragocjen, njeguj ga.
život je bogatstvo, čuvaj ga.
život je ljubav, uživaj je.
život je tajna, pronikni je.
život je obećanje, ispuni ga.
život je tuga, nadiđi je.
život je himna, pjevaj je.
život je borba, prihvati je.
život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
život je avantura, usudi se.
život je sreća, zasluži je.
život je život, brani ga!!!
jučer je prošlo, a sutra treba doći...danas gledam svijet koji umire...treba mu pomoći da živi...
Vi, veliki, poprimite oči djeteta da biste život promatrali drugačije. Poprimite dječji san o izgubljenom raju. Poprimite dječji smijeh i dječju radost zbog malih stvari. Poprimite dječje srce da biste vjerovali u ljudsku ljubav!!!
| utorak, 29.05.2007. u 18:09 | ][ 9 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
POSTOJI LI APSOULTNA, SAVRŠENA SLOBODA???
Hm…ne postoji…kada smo mali vezani smo za roditelje, kad odrastemo tu je obitelj, no međutim neki ljudi tada ne stvaraju svoju obitelj već žive „samostalno“…kada dođe starost ovisni smo o svojim sinovima, kćerima…možete li mi sada reći da li postoji ta sloboda???ne postoji, uvijek smo o nekome ovisni, nekoga trebamo…ne možemo biti cijeli život sami, bez ikoga…potrebni su nam ljudi, ma kakvi oni bili…ta sloboda je djelomično prisutna u 20-tim godinama, no onda nas zaokupljuju druge stvari, a to je škola, za nekoga posao…čovjek nema vremena za sebe, živi u svijetu u gdje se svima nekamo žuri…svi prolaze…dani, mjeseci, godine, osobe…to nam vrijeme donosi bezbroj čuda…ponekad sam poželjela biti ptica te se vinuti visoko u zrak i bezbrižno letjeti, tada bi osjetila tu slobodu koju u današnjem svijetu ne mogu dobiti…ne mogu viknuti, poskočiti kada želim, uvijek me nešto spriječi…“nemam zraka“…sa velikom sigurnošću mogu reći-nema apsolutne, savršene slobode, kada je ona apsolutna, onda nije savršena, tako da…živite kako vi želite, možda dosegnete taj čudesni vrh u životu, a to je sloboda…;) veliki pozdrav & kiss
| četvrtak, 17.05.2007. u 20:59 | ][ 10 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
SVI SU TAKO PAMETNI…TAKO GLUPO PONOSNI…
EJ, ljudovi, javljam se nakon nekog vremena…danas bi voljela nešto više reći o tome kakvi su ljudi u današnjem svijetu…pa da krenem…
Što reći??? Mislim da sam naslov puno toga govori…svi vide samo svoju savršenost, ništa više…postali su zaokupljeni samo jednom riječju a to je…NOVAC…uvjereni su da novac čini čovjeka tj. da se njime može sve kupiti…normalno, ako čovjek nema novca ne može normalno i pristojno živjeti, ne može imati život dostojan čovjeku…druga stvar koja zaokupljuje čovjeka je upravo želja za savršenošću, no svi smo mi svjesni da nitko nije savršen…zatim čovjeka zaokupljuje ljubomora te želja za nečim što nije i što nikad neće biti…kako mrzim osobe koje su pune sebe, koje ne vide ništa drugo osim sebe…s jedne strane glume da su nešto i netko, a s druge strane su sasvim druge osobe…NIJE BITNO…sve dolazi na svoje, kad-tad…prije il kasnije…
Veliki pozdrav & kiss
Što reći??? Mislim da sam naslov puno toga govori…svi vide samo svoju savršenost, ništa više…postali su zaokupljeni samo jednom riječju a to je…NOVAC…uvjereni su da novac čini čovjeka tj. da se njime može sve kupiti…normalno, ako čovjek nema novca ne može normalno i pristojno živjeti, ne može imati život dostojan čovjeku…druga stvar koja zaokupljuje čovjeka je upravo želja za savršenošću, no svi smo mi svjesni da nitko nije savršen…zatim čovjeka zaokupljuje ljubomora te želja za nečim što nije i što nikad neće biti…kako mrzim osobe koje su pune sebe, koje ne vide ništa drugo osim sebe…s jedne strane glume da su nešto i netko, a s druge strane su sasvim druge osobe…NIJE BITNO…sve dolazi na svoje, kad-tad…prije il kasnije…
Veliki pozdrav & kiss
| ponedjeljak, 30.04.2007. u 20:49 | ][ 10 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
NADA...
Unaprijed veliki pozdrav svima koji me čitaju!!!!
Koliko sam se puta ponadala da će me sutra dočekati nešto bolji dan??? Da ću biti sretna, zadovoljna svojim načinom života??? Jednostavno da ću prestati plakati zbog nekih događaja, osoba, koje mi svakim danom žele sve više napakostiti i povući me sa sobom do samog dna…zašto? Što sam to tako loše učinila??? To pitanje često se nalazi u mojoj glavi, dok odgovor upravo leži u njima… što takvog čovjeka može održati na životu??? Upravo ta nada u bolje sutra…ponekad sam znala da je sva ta nada koju gajim u bolje sutra uzaludna, no…čovjek vjeruje da će se dogoditi ono najbolje iako je svjestan situacije u kojoj se nalazi, svjestan je sadašnjosti i budućnosti…ispričat ću vam jednu istinitu priču koja se dogodila mojoj frendici, ne tako bliskoj, no dobro…bio je jedan sasvim običan dan…zabavljale smo se i družile u školi…no, zazvonilo je i to zvono, koje je označilo kraj zadnjeg sata…s velikim osmijehom na licu krenule smo kući…i tako, šepurimo se mi parkom, uopće nismo naslućivale što bi se moglo dogoditi…nakon što je došlo mjesto na kojem se mi rastajemo svaka je otišla svojim putem…kući…kada je frendica stigla kući imala je što za vidjeti, mamu svu uplakanu, ronila je suze…otišla je u sobu te vidjela kako joj tata leži bespomoćan u krevetu…ne zna što se događa, izgubljen…za nekoliko minuta stigla je hitna, odvezli su ga u bolnicu…ona je počela roniti suze, vikati pomišljala je samo na ono najgore, a to je…smrt…
Dani su prolazili, a njezinom je tati stanje bilo nepromijenjeno…no, sljedećeg jutra majka je otišla u bolnicu upitati kakvo je stanje…doktor je izjavio da će joj muž umrijeti!!!! Ona je počela vriskati, plakati…nije mogla vjerovati, no ipak je postojala mala šansa za oporavak, i što mislite, što je moju prijateljicu te dane držalo…upravo ta nada…nada da će joj tata ozdraviti…možda je u dubini svoje duše naslućivala ono najgore, no ipak se nadala da će ugledati tatu s osmijehom na licu, nažalost to se nije dogodilo…zapamtila je svog tatu onako bespomoćnog u krevetu, u borbi za život…
Koliko sam se puta ponadala da će me sutra dočekati nešto bolji dan??? Da ću biti sretna, zadovoljna svojim načinom života??? Jednostavno da ću prestati plakati zbog nekih događaja, osoba, koje mi svakim danom žele sve više napakostiti i povući me sa sobom do samog dna…zašto? Što sam to tako loše učinila??? To pitanje često se nalazi u mojoj glavi, dok odgovor upravo leži u njima… što takvog čovjeka može održati na životu??? Upravo ta nada u bolje sutra…ponekad sam znala da je sva ta nada koju gajim u bolje sutra uzaludna, no…čovjek vjeruje da će se dogoditi ono najbolje iako je svjestan situacije u kojoj se nalazi, svjestan je sadašnjosti i budućnosti…ispričat ću vam jednu istinitu priču koja se dogodila mojoj frendici, ne tako bliskoj, no dobro…bio je jedan sasvim običan dan…zabavljale smo se i družile u školi…no, zazvonilo je i to zvono, koje je označilo kraj zadnjeg sata…s velikim osmijehom na licu krenule smo kući…i tako, šepurimo se mi parkom, uopće nismo naslućivale što bi se moglo dogoditi…nakon što je došlo mjesto na kojem se mi rastajemo svaka je otišla svojim putem…kući…kada je frendica stigla kući imala je što za vidjeti, mamu svu uplakanu, ronila je suze…otišla je u sobu te vidjela kako joj tata leži bespomoćan u krevetu…ne zna što se događa, izgubljen…za nekoliko minuta stigla je hitna, odvezli su ga u bolnicu…ona je počela roniti suze, vikati pomišljala je samo na ono najgore, a to je…smrt…
Dani su prolazili, a njezinom je tati stanje bilo nepromijenjeno…no, sljedećeg jutra majka je otišla u bolnicu upitati kakvo je stanje…doktor je izjavio da će joj muž umrijeti!!!! Ona je počela vriskati, plakati…nije mogla vjerovati, no ipak je postojala mala šansa za oporavak, i što mislite, što je moju prijateljicu te dane držalo…upravo ta nada…nada da će joj tata ozdraviti…možda je u dubini svoje duše naslućivala ono najgore, no ipak se nadala da će ugledati tatu s osmijehom na licu, nažalost to se nije dogodilo…zapamtila je svog tatu onako bespomoćnog u krevetu, u borbi za život…
| četvrtak, 26.04.2007. u 19:30 | ][ 4 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
ZAUVIJEK...
Potaknuta mnogim događajima koji su mi se u zadnje vrijeme dogodili odlučila sam napisati novi post!!! I da, hvala svima koji me komentiraju!!!
Pa da krenem…željela bi ovaj put govoriti o onim osobama koje su mi u životu drage, a prerano me napuštaju, jednostavno zauvijek odlaze od mene…ne možete shvatiti onu bol koju osjetite kad vam čudesna moć prirode oduzme ono najmilije što ste imali u životu, kad vam oduzme svjetlo i nadu vašeg života!!! Kada se to dogodi čovjek plače i plače…a što će time postići??? Ništa, jedino može uništiti svoj život ništa drugo (ono za čim plače nikada više neće vratiti)….to je jednostavno nestalo i zauvijek izbrisalo svoj trag iz ovozemaljskoga života!!! No, nastaviti živjeti bez osobe koja je vama značila život je vrlo teško…svatko može reći budi jak i idi dalje, no malo je ljudi koji to mogu prihvatiti te se nositi s time…uvijek moramo biti spremni na ono najteže…smrt sebe ili neke osobe…nikad ne znamo što nas u budućnosti čeka, dobro ili loše??? Upravo to je ta čudesan moć prirode i samog Božanskog bića koju mi nikada nećemo moći otkriti!!!
Veliki pozdrav & kisssssss
Pa da krenem…željela bi ovaj put govoriti o onim osobama koje su mi u životu drage, a prerano me napuštaju, jednostavno zauvijek odlaze od mene…ne možete shvatiti onu bol koju osjetite kad vam čudesna moć prirode oduzme ono najmilije što ste imali u životu, kad vam oduzme svjetlo i nadu vašeg života!!! Kada se to dogodi čovjek plače i plače…a što će time postići??? Ništa, jedino može uništiti svoj život ništa drugo (ono za čim plače nikada više neće vratiti)….to je jednostavno nestalo i zauvijek izbrisalo svoj trag iz ovozemaljskoga života!!! No, nastaviti živjeti bez osobe koja je vama značila život je vrlo teško…svatko može reći budi jak i idi dalje, no malo je ljudi koji to mogu prihvatiti te se nositi s time…uvijek moramo biti spremni na ono najteže…smrt sebe ili neke osobe…nikad ne znamo što nas u budućnosti čeka, dobro ili loše??? Upravo to je ta čudesan moć prirode i samog Božanskog bića koju mi nikada nećemo moći otkriti!!!
Veliki pozdrav & kisssssss
| ponedjeljak, 23.04.2007. u 20:39 | ][ 14 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
